Rast potrebe za održivim materijalima

Proizvodnja i upotreba tekstila veća je nego ikad prije dok je sve niža stopa recikliranja ovih materijala , a vjeruje se da će 2025. godine proizvodnja vlakana porasti i do 130 miliona tona.

Trenutno najvažnija vlakna za tekstilnu industriju jesu pamuk i poliester dok poliester dominira globalnom proizvodnjom. Akril, poliester, najlon te druga sintetička vlakna čine oko 60% tržišta dok pamuk čini skoro 33% sa godišnjom proizvodnjom od oko 25 miliona tona.

Kada govorimo o obnovljivim izvorima biopolimera  možemo reći da važne izvore predstavljaju otpadni proteini vlakana. U cilju dobijanja novog kompozitnog materijala vlakna vune razbiju se u svoje histološke komponente. Acetat celuloze kao produkt ovog procesa može se koristiti za proizvodnju prediva za tekstil, plastiku, medicinske i sanitarne primjene zbog otpornosti na plijesni i bakterije.

Plastika i tekstilna vlakna s novim i poboljšanim performansama mogli bi se proizvesti od novih kompozitnih materijala koji kombinuju svojstva umjetnih i proteinskih polimera. Ovakvi polimeri ne gore i dobro se boje većinom komercijalnih bojila. Ovakva svojstva acetatu celuloze također daju kortikalne ćelije iz vune što predstavlja vrlo važne karakteristike u tekstilnoj primjeni. To za primjer obuhvata osobine i efekte bojenja.

Većina proizvoda sadrži nekoliko pomiješanih vlakana koje radi recikliranja potrebno za početak razdvojiti kako tekstilni dijelovi ne bi ometali proces reciklaže. Ranije su utvrđivanje materijala vršili samo obučeni radnici koji su identificirali sastav vlakana čulom dodira. Ovakav proces je bio vremenski zahtjevniji i mukotrpniji.